Roditelji i stručnjaci upozoravaju: Škole više nisu siguran prostor ni za djecu ni za nastavnike

"Moramo priznati da imamo problem"

Predsjednik Vijeća roditelja Kantona Sarajevo Dalibor Tanić istakao je da je osnovna namjera njihovog reagovanja bila da se javnost ponovo probudi i suoči s ozbiljnošću problema.

"Naša osnovna intencija bila je da probamo, po ko zna koji put, pokrenuti čitavu javnost, ne samo roditelje, nego sve ljude, sve koji učestvuju u sistemu, da se propitamo i da postavimo ono osnovno pitanje: kako smo došli u situaciju da škola u jednom momentu postane, usudit ću se reći, nesiguran prostor i za učenike i za nastavno osoblje", rekao je Tanić.

Naglasio je da aktuelni slučajevi ne smiju postati povod za nove podjele i relativizaciju onoga što se desilo.

"Ovo mora biti povod za vrlo ozbiljno razmatranje i analizu šta se desilo", poručio je Tanić.

Dodao je da se ne smije ostati samo na posljedicama, nego se mora govoriti o uzrocima.

"Moramo razgovarati o onome šta nas je dovelo do ovoga. Jer, bojim se da ako budemo razgovarali samo o posljedicama, dakle o samom konkretnom slučaju, nećemo napraviti ništa", upozorio je.

Nastavnici se suočavaju s višeslojnim problemima

Namir Ibrahimović kazao je da se nastavnici i drugo školsko osoblje svakodnevno suočavaju s dubokim i višeslojnim problemima, a da je pitanje sigurnosti osnovni preduslov za bilo kakvo učenje.

"Ukoliko nastavnici i učenici dolaze u sredinu u kojoj se osjećaju nesigurnim, sve drugo pada u vodu. Dakle, neće se desiti nikakvo učenje, niti će se desiti bilo kakva izgradnja zdravog odnosa između svih aktera unutar škole", istakao je Ibrahimović.

Podsjetio je da posljednji slučajevi nisu usamljen primjer i da se i u bliskoj prošlosti moglo zabilježiti više teških slučajeva nasilja učenika nad nastavnicima.

"Mi se istresemo u javnosti neko vrijeme i onda se ponovo vraćamo u isti sistem", kazao je Ibrahimović, dodajući da se nasilje u školama ne može posmatrati odvojeno od nasilja u društvu.

Prema njegovim riječima, učionica mora biti prostor u kojem se otvoreno razgovara o nasilju i njegovim uzrocima.

"Oba slučaja su idealan povod da se danas u školama razgovara o tome sa učenicima. Šta je razlog, na koji način to funkcioniše, zbog čega je takvo nasilje i šta bi neko drugi uradio", naglasio je.

"Nasilje je gotovo svakodnevnica2

Nedim Krajišnik iz centra Step by Step upozorio je da u Bosni i Hercegovini ne postoje ozbiljni i sistematski podaci o nasilju u školama, iako bi upravo takvi podaci trebali biti osnova za svaku intervenciju.

"Iznenađujuće je da nemate ozbiljne podatke na nivou Bosne i Hercegovine i administrativnih jedinica koji govore koliko se slučajeva vršnjačkog nasilja ili bilo kojeg drugog nasilja dešava", rekao je Krajišnik.

Dodao je da su mnogi programi nenasilnog rješavanja sukoba svedeni na formalnost, bez stvarnog efekta.

"Programi za nenasilno rješavanje konflikta često su infantilizirani do tog nivoa da se samo dese. Stavimo kvačicu da smo nešto radili, ali suština onog internalizovanog odbijanja koncepta nasilja ne postoji", upozorio je.

Posebno je naglasio da je nasilje u školama mnogo prisutnije nego što javnost vidi.

"Nasilje je gotovo svakodnevnica koju proživljava svaka škola u Bosni i Hercegovini", rekao je Krajišnik.

Tri ključna zahtjeva: podaci, socioemocionalne kompetencije i jači nastavnici

Govoreći o mogućim rješenjima, Krajišnik je naveo tri stvari koje smatra ključnim.

Prvo, insistira na prikupljanju ozbiljnih podataka kako bi se znalo da li bilo kakve intervencije daju rezultate.

Drugo, smatra da socioemocionalne kompetencije moraju biti radikalno uvedene u obrazovni sistem na svim nivoima.

Treće, poručuje da nastavnici moraju imati snažne opće pedagoške kompetencije kako bi znali upravljati učionicom, rješavati konflikte i reagovati na nasilje.

"Dajte nam podatke. Dajte nam ozbiljno socioemocionalne kompetencije u obrazovanju. I dajte da sve uložimo u nastavnike da znaju da se nose s ovim", poručio je Krajišnik.

Problem nije u "ugledu škole", nego u spremnosti da se o njemu govori

Sagovornici upozoravaju i da škole često ne žele javno govoriti o problemima kako ne bi narušile vlastiti ugled.

Ibrahimović smatra da je takav pristup pogrešan.

"Ugled škole raste kada se bavi problemima. Ugled škole ne raste kada imamo priredbe, kačimo zastavice i bojimo sve šarenim slikama. Lijepo je, ali je nekorisno", rekao je.

Dodao je da je mnogo poštenije otvoreno priznati problem i tražiti pomoć.

"Puno je važnije reći: imamo problem, treba nam pomoć te i te institucije, te i te grupe društva koja će nam pomoći da neke stvari olakšamo", istakao je Ibrahimović.

Roditelji često štite djecu i kada znaju da problem postoji

Govoreći o ulozi roditelja, Tanić je priznao da roditelji često ne žele sebi priznati vlastitu nekompetentnost i odgovornost.

"Ne možemo sebi priznati da neke stvari ne znamo. Ne možemo još uvijek sebi priznati da možda nismo kompetentni ni kao roditelji da pokrijemo toliko širok spektar odgovornosti", rekao je.

Istakao je da roditelji često ulaze u prostor za koji nisu kompetentni, poput direktnog osporavanja autoriteta nastavnika, dok istovremeno izbjegavaju odgovornost za ono što jeste njihov dio.

"Potpuno degradiramo njegovu ulogu u tom sistemu i onda polako dolazi upravo do ovakvih situacija", dodao je Tanić, govoreći o odnosu roditelja prema nastavnicima.

Djeca koja trpe nasilje i djeca koja ga čine trebaju pomoć

Sagovornici su upozorili da se problem ne može riješiti samo kažnjavanjem.

Krajišnik je posebno istakao potrebu za uvođenjem koncepta restaurativne pravde, u kojem se pažnja posvećuje i žrtvi i počiniocu nasilja.

"Kazna nije dovoljna. To svaki ozbiljan pedagog zna. Nama nedostaje čitav jedan koncept restaurativne pravde u kojem je akcenat upravo na žrtvi, ali i na onome ko je počinio nasilje", rekao je.

Naglasio je da ni djeca koja čine nasilje nisu izvan sistema problema.

"Taj počinilac nasilja je žrtva ovog sistema", poručio je Krajišnik.

"Kutija povjerenja" nije rješenje

Govoreći o mjerama koje se formalno uvode kao odgovor na nasilje, Ibrahimović je ocijenio da simbolične mjere, poput "kutije povjerenja", ne rješavaju suštinski problem.

"Kutija ničega ne radi nikad", rekao je, dodajući da se protokoli često pretvaraju u birokratizirani, hladni odnos u kojem se svi pitaju samo da li su ispunili svoju formalnu obavezu.

Upozorio je da bez cjelovitog pristupa i saradnje škole sa centrima za socijalni rad, policijom i centrima za mentalno zdravlje pomoć djeci postaje gotovo nemoguća.

"Posao pomoći djetetu pretvara se u Sizifov posao", istakao je Ibrahimović.

Ni posmatrači nisu izvan problema

Krajišnik se osvrnuo i na djecu koja posmatraju nasilje, snimaju ga ili navijaju, upozoravajući da ni ona nisu izvan traume.

"Među tim posmatračima nisu sva djeca srčana oko toga kad navijaju. To je iz čistog društvenog očekivanja da, ako to ne rade, bit će isključena iz svog socijalnog kruga", rekao je.

Dodao je da mnoga od te djece zapravo ne znaju kako da reaguju i da im upravo zato treba ponuditi alate i vježbe kroz školu.

"Djeci treba dati opciju. Treba im pohvaliti to dobro. Treba graditi to dobro", poručio je Krajišnik.

"Sve je teško, ali zahtijeva sve nas"

Sagovornici su saglasni da rješenje nije ni brzo ni jednostavno, ali da je nužno da svi akteri preuzmu svoj dio odgovornosti — roditelji, škole, institucije i društvo.

Umjesto traženja pojedinačnog krivca, poručuju da je vrijeme da se sjedne za sto i prizna da problem postoji.

"Hajdemo sad kao odrasli ljudi sjesti, zastati i kazati: ljudi, ozbiljan problem. Hajde da vidimo šta svaki od aktera može uraditi", zaključio je Krajišnik.

Ako želiš, mogu odmah napraviti i kraću, tvrđu portal-verziju ovog teksta sa fokusom na tri najjače poruke: da škole više nisu siguran prostor, da je nasilje svakodnevnica i da formalne mjere više nisu dovoljne.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad